Gradnja doma
Rušenje zidova tijekom adaptacije: Što sve trebate znati prije prvog udarca čekićem?
Otvoreni prostori, prostrane dnevne sobe povezane s kuhinjom i više prirodnog svjetla među najčešćim su željama prilikom renovacije doma. Ali ono što na papiru izgleda kao jednostavno uklanjanje zida u stvarnosti može biti ozbiljan građevinski zahvat. Prije nego što krenete s rušenjem, važno je znati što se smije ukloniti, kada je potreban statičar i zašto čak ni naizgled običan pregradni zid nije uvijek bezopasan za rušenje.
Ove skrivene troškove renovacije stana gotovo nitko ne planira unaprijed
Rušenje zidova počinje provjerom njihove uloge
Adaptacija stana ili kuće često započinje idejom o potpuno drukčijem rasporedu prostorija. Zid koji dijeli kuhinju od dnevnog boravka odjednom postaje prepreka zamišljenom otvorenom prostoru, a njegovo uklanjanje čini se kao najjednostavniji put do željenog interijera. Međutim, svaki zid ima svoju ulogu, a neke od njih nisu vidljive na prvi pogled.
„Kada želimo srušiti nekakav zid u kući, prije nego što krenemo sa radovima moramo znati je li taj zid kojeg želimo srušiti pregradni ili nosivi”, objašnjava diplomirana inženjerka građevinarstva Anđela Mijić.
Tanki zid nije nužno bezopasan za uklanjanje
Uvriježeno je mišljenje da su tanki zidovi pregradni, dok su oni deblji nosivi. Iako debljina može biti jedan od pokazatelja, ona nije dovoljan kriterij za donošenje odluke o rušenju.
Posebno je važno biti oprezan u starijim zgradama, gdje zidovi koji naizgled samo dijele prostorije mogu imati važnu konstruktivnu funkciju.
Mijić upozorava da u starijim objektima pojedini pregradni zidovi mogu djelovati kao ukrutni zidovi, odnosno pridonositi stabilnosti cijele građevine. Takvi zidovi mogu sudjelovati u preuzimanju horizontalnih sila, primjerice tijekom potresa, ali i nositi dio opterećenja međukatne konstrukcije.
Prvi korak trebala bi biti provjera postojeće projektne dokumentacije i pregled građevine koji obavlja stručna osoba. Iz projekta se često može utvrditi koji su zidovi dio nosive konstrukcije, a koji imaju isključivo pregradnu funkciju.
Može li se ukloniti nosivi zid?
Dobra je vijest da nosivi zid ne mora nužno značiti kraj planova o otvorenom prostoru. U određenim okolnostima moguće ga je djelomično ili potpuno ukloniti, ali samo uz odgovarajuće projektirano konstruktivno rješenje.
„Moguće je raditi nove otvore i moguće je raditi uklanjanja zidova, ali je potrebno znači angažirati statičara, potrebno je pripremiti postojeću dokumentaciju”, ističe Mijić.
Statičar, odnosno projektant konstrukcije, mora utvrditi kako će zahvat utjecati na stabilnost građevine te predvidjeti način preuzimanja opterećenja koje je dotad nosio zid.
To u praksi može uključivati izvedbu novih greda, stupova ili drugih konstruktivnih elemenata, ovisno o karakteristikama objekta i planiranom zahvatu.
Važno je pritom razlikovati projektiranje interijera od projektiranja konstrukcije. Arhitekt ili dizajner interijera može osmisliti novi raspored prostora, ali odluku o zahvatima u nosivoj konstrukciji mora donijeti ovlašteni stručnjak odgovarajuće struke.
Kako popraviti rupu u zidu bez majstora – stručni koraci za savršeno gladak zid
Rušenje zida u kući i stanu nije jednak zahvat
Rušenje zida u obiteljskoj kući i u stanu unutar višestambene zgrade nije jednako složen zahvat. U zgradi je svaki dio nosive konstrukcije povezan s ostatkom objekta. Uklanjanje zida na jednoj etaži može utjecati i na konstrukciju iznad ili ispod nje, zbog čega radove treba promatrati u kontekstu cijele građevine.
Anđela Mijić posebno naglašava važnost komunikacije s ostalim suvlasnicima i predstavnikom suvlasnika.
„Ako se radi o nekoj zgradi, onda bi valjalo uvijek obavijestiti i predstavnika stanara”, savjetuje i dodaje kako je osim pravodobnog informiranja, potrebno provjeriti i obveze koje proizlaze iz propisa o upravljanju zgradama te pribaviti odgovarajuću projektnu dokumentaciju i potrebne suglasnosti, ovisno o vrsti zahvata.
Razmišljate rušiti zidove kako biste dobili prekrasan open space? Razmislite još jednom
Je li za rušenje zida potrebna građevinska dozvola?
Jedno od najčešćih pitanja tijekom adaptacije jest smije li vlasnik samostalno uklanjati zidove u vlastitom stanu. Odgovor ovisi o vrsti zida, opsegu zahvata i njegovu utjecaju na konstrukciju, kaže Mijić.
Za određene radove na postojećim građevinama građevinska dozvola nije potrebna, ali to ne znači da se radovi mogu izvoditi bez projektne dokumentacije i poštovanja propisanih postupaka.
„Treba se pratiti zakon o gradnji pravilnik o jednostavnim građevinama u kojemu se navodi da se bez građevinske dozvole, ali u skladu sa glavnim projektom, mogu raditi takvi radovi”, objašnjava Anđela Mijić.
Kod zahvata koji zadiru u nosivu konstrukciju potrebno je provjeriti točne zakonske uvjete, izraditi odgovarajuće projekte i kada je propisano, prijaviti početak građenja.
Drugim riječima, činjenica da za neki zahvat nije potrebna građevinska dozvola ne znači da ga je dopušteno izvesti bez stručnog nadzora i pripreme.
Uređenje stana od roh-bau faze, evo kako je promjena tlocrta stvorila prozračan dom
Prije rušenja provjerite instalacije u zidu
Čak i kada je utvrđeno da se zid smije ukloniti, postoji još jedna važna prepreka: instalacije.
Električni vodovi, vodovodne cijevi i druge instalacije često su skriveni ispod žbuke, a njihov položaj nije uvijek moguće pouzdano predvidjeti.
Ako postoji izvedbeni projekt, on može biti vrijedan izvor informacija. Međutim, u mnogim starijim stanovima takva dokumentacija nije dostupna ili ne odgovara stvarnom stanju nakon prethodnih adaptacija.
Zato stručnjaci koriste različite metode provjere, od pregleda položaja utičnica i prekidača do detektora instalacija i kontrolnog otvaranja pojedinih dijelova zida.
Želja za većim i funkcionalnijim prostorom potpuno je razumljiva, osobito u starijim stanovima čiji raspored više ne odgovara suvremenom načinu života. Ipak, uspješna renovacija ne počinje čekićem, nego dobrim planiranjem.
Čišćenje i organizacija
Vlaga i plijesan u domu: zašto se pojavljuju zimi i kako ih se trajno riješiti?
Zamagljeni prozori, vlažni zidovi i crne mrlje u kutovima prostorija problemi su s kojima se mnogi susreću čim temperature počnu padati. Iako plijesan najčešće pokušavamo ukloniti sredstvima za čišćenje ili novim slojem boje, problem se često vraća. Razlog može biti nedovoljna ventilacija, a jedno od rješenja jesu rekuperatori zraka, uređaji koji omogućuju neprestanu izmjenu zraka uz minimalne gubitke topline.
Dolaskom jeseni i zime naši domovi postaju sve zatvoreniji. Grijanje radi, prozore otvaramo sve rjeđe, a pritom svakodnevno proizvodimo vlagu kuhanjem, tuširanjem, pranjem i sušenjem rublja, pa čak i disanjem. Ako nema dovoljno izmjene zraka, ta se vlaga zadržava u prostoru i postupno stvara uvjete za nastanak plijesni.
Problem je posebno izražen u dobro izoliranim domovima s modernom stolarijom. Iako kvalitetni prozori sprječavaju gubitak topline, istodobno smanjuju nekontrolirani prolazak zraka koji je bio karakterističan za staru drvenu stolariju.
Zašto nastaje vlaga, kako prepoznati prve znakove problema i na koji način rekuperatori mogu pomoći, objasnio nam je Domen Gjuras, direktor tvrtke Ventoterm.
Zašto su problemi s vlagom izraženiji zimi?
Problemi s vlagom posebno dolaze do izražaja tijekom hladnijeg dijela godine. Razlika između unutarnje i vanjske temperature tada je veća, a pojedini dijelovi zidova i prozora postaju dovoljno hladni da se na njima kondenzira vodena para iz zraka.
„Problemi s vlagom i plijesni najčešće se pojavljuju od listopada do ožujka. Zbog nižih temperatura rjeđe otvaramo prozore, a vlaga koju svakodnevno stvaramo zadržava se u prostoru. S vremenom se počinje kondenzirati na najhladnijim dijelovima zidova, gdje nastaju idealni uvjeti za razvoj plijesni”, objašnjava Gjuras.
Posebno su osjetljivi kutovi prostorija, vanjski zidovi i mjesta koja su takozvani toplinski mostovi. Riječ je o dijelovima građevinske konstrukcije kroz koje toplina lakše prolazi, zbog čega je njihova unutarnja površina hladnija od ostatka zida.
Kada se visoka vlažnost zraka i hladne površine spoje, stvaraju se uvjeti pogodni za razvoj plijesni.
Zamagljeni prozori i ustajao zrak prvi su znakovi problema
Plijesan se ne pojavljuje preko noći. Prije nego što na zidovima ugledamo tamne mrlje, prostor nam često šalje upozorenja.
„Prvi znakovi problema s vlagom su kondenzacija na prozorima i ustajao zrak. Nakon nekog vremena vlaga se počinje zadržavati u kutovima prostorija, pojavljuju se prve mrlje plijesni i karakterističan neugodan miris koji ne nestaje sam od sebe. Ako takvi uvjeti potraju mjesecima, plijesan se sve više širi”, upozorava direktor Ventoterma.
Osim što narušava izgled prostora, plijesan može predstavljati i zdravstveni problem. Prema smjernicama Svjetske zdravstvene organizacije, boravak u vlažnim prostorima u kojima se razvila plijesan povezan je s povećanim rizikom od respiratornih tegoba, alergijskih reakcija i pogoršanja astme.
Zato je važno reagirati na vrijeme, prije nego što se problem proširi.
Jedan od jednostavnih načina praćenja stanja u domu jest korištenje higrometra, uređaja koji mjeri relativnu vlažnost zraka. Američka agencija za zaštitu okoliša (EPA) preporučuje održavanje vlažnosti ispod 60 posto, a idealno između 30 i 50 posto.
Kako rekuperatori omogućuju izmjenu zraka?
Redovito prozračivanje jedan je od najjednostavnijih načina smanjenja vlage u zatvorenim prostorima. Međutim, tijekom zime otvaranje prozora znači i gubitak dijela topline koju smo proizveli grijanjem. Osim toga, povremeno prozračivanje ne osigurava kontinuiranu izmjenu zraka, osobito ako veći dio dana nismo kod kuće.
Upravo zato sve se više govori o ventilacijskim sustavima s povratom topline, odnosno rekuperatorima.
Njihova je osnovna funkcija jednostavna: iz prostora odvode ustajali zrak i dovode svježi vanjski zrak, pritom iskorištavajući dio topline zraka koji izlazi.
„Rekuperator omogućuje stalnu izmjenu zraka. Vlažan i ustajao zrak odvodi se iz prostorije, a istodobno se dovodi svjež vanjski zrak. Najveća je prednost to što se pritom zadržava velik dio toplinske energije, pa prostor ne rashlađujemo kao pri klasičnom otvaranju prozora”, objašnjava Gjuras.
Takva ventilacija može pomoći u održavanju povoljnije razine vlage, poboljšanju kvalitete zraka i smanjenju toplinskih gubitaka.
Keramička jezgra čuva dio topline
Kod lokalnih rekuperatora kakve predstavlja Ventoterm važnu ulogu ima keramički izmjenjivač topline. Kada uređaj odvodi topao zrak iz prostorije, njegova se keramička jezgra zagrijava. Nakon promjene smjera strujanja, hladniji vanjski zrak prolazi kroz zagrijanu jezgru i preuzima dio pohranjene topline prije ulaska u prostoriju.
„Keramička jezgra tijekom odvođenja toplog zraka akumulira toplinu. Kada uređaj počne dovoditi hladniji vanjski zrak, ta se toplina prenosi na svježi zrak koji ulazi u prostor. Na taj način moguće je ostvariti povrat i do 90 posto toplinske energije”, ističe Gjuras.
Važno je naglasiti da učinkovitost povrata topline ovisi o karakteristikama uređaja i uvjetima rada. Povrat od 90 posto ne znači da će račun za grijanje automatski biti manji za isti postotak. Ipak, u usporedbi s prozračivanjem kroz otvorene prozore, rekuperacija može znatno smanjiti energiju potrebnu za ponovno zagrijavanje svježeg zraka.
Prije sanacije plijesni potrebno je pronaći uzrok vlage
Ako je glavni uzrok plijesni prekomjerna vlaga zbog nedovoljne ventilacije, kontinuirana izmjena zraka može značajno poboljšati stanje. Smanjenjem vlage u zraku smanjuje se i mogućnost kondenzacije na hladnim površinama.
„Ako u stanu već postoji problem s plijesni, preporučujemo ugradnju ventilacijskog sustava prije zime, idealno tijekom jeseni. Kontinuiranom ventilacijom smanjuje se razina vlage, a uz grijanje se zidovi postupno mogu osušiti. Nakon toga potrebno je sanirati postojeća oštećenja”, savjetuje Gjuras.
Međutim, nije svaka vlaga posljedica nedovoljnog prozračivanja.
Uzrok mogu biti i oštećena hidroizolacija, prodor oborinske vode, curenje instalacija ili izraženi toplinski mostovi. U takvim slučajevima ventilacija sama po sebi nije dovoljna. Prije sanacije plijesni potrebno je utvrditi odakle vlaga dolazi i ukloniti njezin izvor. Ako se problem nalazi u građevinskoj konstrukciji, potrebno je provesti odgovarajuće popravke. Tek nakon što se zidovi osuše i plijesan pravilno ukloni, završna obrada i bojanje imaju dugoročnog smisla.
Ugradnja je moguća i u postojećim domovima
Za razliku od centralnih sustava s razvodom ventilacijskih kanala, lokalne jedinice postavljaju se na vanjske zidove, uz odgovarajući otvor za prolazak zraka.
„Ugradnja lokalnog ventilacijskog sustava relativno je jednostavna i u pravilu ne zahtijeva velike građevinske radove. U većini slučajeva posao možemo završiti unutar pola dana, a najveći dio naših ugradnji upravo je u postojećim, već useljenim domovima”, kaže Gjuras.
Broj potrebnih jedinica ovisi o veličini prostora, rasporedu prostorija i potrebnoj količini zraka. Prema Gjurasovim riječima, jedna jedinica u određenim uvjetima može pokrivati približno 20 do 25 četvornih metara. Za stan od pedesetak četvornih metara kao primjer navodi dvije rekuperatorske jedinice i dodatni odsisni ventilator u kupaonici.
Pojedini sustavi omogućuju i međusobno povezivanje uređaja putem Wi-Fi veze.
„Idealno je da u stanu rade najmanje dvije međusobno povezane jedinice. Dok jedna odvodi zrak iz prostora, druga dovodi svjež zrak, čime se postiže bolja cirkulacija kroz stan”, objašnjava Gjuras.
Točan broj i raspored uređaja ipak treba odrediti prema potrebama konkretnog prostora.
Redovito čišćenje filtara omogućuje učinkovit rad
Jedna od prednosti lokalnih ventilacijskih sustava jest relativno jednostavno održavanje. Kod Ventotermovih uređaja korisnik dobiva signal kada je vrijeme za čišćenje filtra.
„Otprilike svaka tri mjeseca na uređaju se uključuje crveno svjetlo koje upozorava da je potrebno očistiti filtar. Korisnik to može napraviti sam, bez pozivanja servisera. Filtar može trajati do pet godina, a dostupne su i posebne izvedbe za osobe osjetljive na pelud”, objašnjava Gjuras.
Intervali čišćenja i vijek trajanja filtara razlikuju se ovisno o modelu uređaja, vrsti filtra i uvjetima korištenja. Zato je važno pridržavati se uputa proizvođača. Redovito održavanje omogućuje učinkovit rad ventilacijskog sustava i pridonosi kvaliteti zraka.
Naravno, kvalitetna ventilacija ne može zamijeniti pravilno izvedenu toplinsku izolaciju, sanaciju oštećenja ili odgovarajuće grijanje. Najbolji rezultati postižu se kada svi ti elementi funkcioniraju zajedno.
Jer ugodan dom nije samo onaj u kojem je dovoljno toplo. To je i prostor u kojem je zrak svjež, zidovi suhi, a svakodnevni boravak zdraviji i ugodniji.
Arhitektura i dizajn
Tehnologija koja se ne vidi, ali se osjeća: kako Daikin brine o udobnosti gostiju Pical Resorta
U suvremenim hotelima luksuz se više ne mjeri samo izgledom soba, kvalitetom namještaja ili bogatstvom sadržaja. Jednako je važna i tehnologija koja gostima omogućuje ugodan boravak tijekom cijele godine. U porečkom Pical Resortu važnu ulogu u tome imaju Daikinovi sustavi grijanja, hlađenja i klimatizacije.
Kada boravimo u hotelu, rijetko razmišljamo o tome što se događa iza zidova, iznad spuštenih stropova ili u tehničkim prostorijama. Primjećujemo tek rezultat – ugodnu temperaturu, svjež zrak i osjećaj udobnosti. No iza tog naizgled jednostavnog iskustva stoje složeni sustavi koji moraju neprekidno odgovarati na različite potrebe hotelskih prostora.
Upravo je to jedan od izazova suvremene hotelske industrije. Dok je u wellnessu potrebna ugodna toplina, u kongresnoj dvorani ispunjenoj ljudima možda je potrebno intenzivnije hlađenje. Istodobno, restorani, kuhinje, dječje igraonice i drugi zajednički prostori imaju vlastite zahtjeve za temperaturom i kvalitetom zraka.
Takve potrebe posebno dolaze do izražaja u Pical Resortu u Poreču, jednom od najznačajnijih turističkih projekata Valamar Riviere.
Različiti prostori traže različite temperature
U Picalu su, kao i u brojnim drugim hotelima Valamar grupacije, ugrađeni Daikinovi sustavi grijanja i hlađenja. U zajedničkim prostorima važnu ulogu imaju Daikinovi VRV sustavi, koji omogućuju fleksibilnu regulaciju temperature i prilagodbu različitim uvjetima korištenja.
VRV tehnologija temelji se na povezivanju više unutarnjih jedinica s jednom ili više vanjskih jedinica, pri čemu je moguće zasebno regulirati temperaturu u različitim prostorijama i zonama.
To znači da svaki dio hotela može imati klimatizaciju prilagođenu vlastitoj namjeni i dnevnom ritmu. Wellness, restoran ili kongresna dvorana ne moraju imati jednake temperaturne uvjete, a pojedini sustavi mogu funkcionirati neovisno jedni o drugima.
Takav pristup donosi i važnu prednost u pogledu pouzdanosti. Ako dođe do prekida rada jednog sustava, ostali mogu nastaviti funkcionirati, što je osobito važno u hotelima visoke kategorije, u kojima udobnost gostiju ne smije ovisiti o tehničkim poteškoćama u drugom dijelu objekta.
Energetska učinkovitost i obnovljivi izvori energije
Pical Resort projektiran je s posebnim naglaskom na energetsku učinkovitost i održivost. Osim naprednih sustava klimatizacije, u projektu su primijenjena rješenja koja omogućuju korištenje obnovljivih izvora energije.
„U tom kontekstu promijenili smo sustav grijanja i hlađenja, uveli smo dizalice topline voda-voda, instalirani su solarni kolektori na krovu hotela, tako da hotel koristi 100 % energije iz obnovljivih izvora”, ističe Tomislav Poljuh, viši voditelj projekata u Valamaru.
Korištenje obnovljivih izvora energije dio je šire održive strategije resorta, koja uključuje i solarne panele, zelene krovove i fasade te prikupljanje kišnice za navodnjavanje. Projekt je dobio i zlatni DGNB predcertifikat, međunarodno priznanje koje potvrđuje primjenu visokih standarda održive gradnje.
Ugodna temperatura i kvaliteta zraka
U hotelima visoke kategorije sustavi klimatizacije moraju zadovoljiti više od jednog zahtjeva. Osim održavanja optimalne temperature, iznimno je važna i kvaliteta zraka u zatvorenim prostorima.
U Pical Resortu Daikinovi VRV sustavi koriste se za regulaciju temperature, ali i za zagrijavanje i hlađenje zraka koji se dovodi putem ventilacijskih klima-komora. Takva tehnička rješenja omogućuju brzo postizanje željene temperature i učinkovitu prilagodbu promjenjivim uvjetima.
Dodatna prednost sustava koji koriste radnu tvar za prijenos topline jest to što u tom dijelu instalacije nije potreban vodeni krug. Time se smanjuje potreba za zaštitom od smrzavanja u klima-komorama pri niskim vanjskim temperaturama.
Takva rješenja sve su zastupljenija u hotelskim objektima na Jadranu, gdje se od sustava klimatizacije očekuju pouzdanost, energetska učinkovitost i jednostavno održavanje.
Sustavi prilagođeni cjelogodišnjem radu hotela
Za razliku od brojnih sezonskih hotela na hrvatskoj obali, Pical Resort osmišljen je za cjelogodišnji rad. To znači da sustavi grijanja, hlađenja i ventilacije moraju odgovarati različitim vremenskim uvjetima i promjenama u popunjenosti hotela.
U takvim okolnostima posebno je važno učinkovito upravljanje potrošnjom energije. Daikinova VRV tehnologija omogućuje prilagodbu rada sustava stvarnim potrebama pojedinih prostora. Umjesto jednakog intenziteta klimatizacije u cijelom objektu, sustav može prilagođavati kapacitet potrebama različitih zona, čime se stvaraju preduvjeti za racionalniju potrošnju energije.
Za goste to znači ugodniji boravak, a za hotelskog operatera učinkovitije upravljanje tehničkim sustavima i troškovima održavanja.
Više od deset godina suradnje Valamara i Daikina
Suradnja Valamar Riviere i Daikina traje više od deset godina, a Pical Resort još je jedan primjer primjene njihovih tehnoloških rješenja u zahtjevnim hotelskim projektima.
U suvremenom hotelijerstvu sve je važnije uskladiti visoke standarde udobnosti s odgovornim korištenjem energije. Upravo zato sustavi grijanja, hlađenja i ventilacije više nisu samo tehnička infrastruktura, nego važan dio ukupnog doživljaja prostora.
Jer pravi luksuz često se krije upravo u onome što gost ne vidi – u tehnologiji koja tiho, pouzdano i učinkovito brine o njegovoj udobnosti.
