Bilje
Ginko: Drvo koje je preživjelo dinosaure i danas raste u hrvatskim parkovima
Šest stabala preživjelo je atomsku eksploziju u Hirošimi 1945. godine. Nije bila posrijedi ni jedna otporna vrsta drveća, ni posebno zaštićeni primjerci, nego ginko (Ginkgo biloba), biljka koja na Zemlji raste već oko 270 milijuna godina. Već sljedeće sezone ta su stabla potjerala nove grane. Danas stoje u Hirošimi kao simbol obnove i nade, a njihova priča možda je najrječitiji dokaz zašto ginko zaslužuje posebno mjesto i u svakom ozbiljnijem vrtu.
Živi fosil bez bliskih srodnika
Ginko je jedini preživjeli predstavnik nekad razgranate biljne skupine Ginkgoales, čiji su preci rasli diljem planeta još dok su Zemljom hodali dinosauri. Dok su svi ostali srodnici izumrli, ginko je ostao gotovo nepromijenjen, što znanstvenicima nije prestalo biti zadivljujuće. Kada se uspoređuju suvremeni listovi s fosilnim primjercima starim milijunima godina, razlike su jedva primjetne.
Botanički, ginko ne pripada cvjetnicama nego skupini golosjemenjača, zajedno s četinjačama. U živom biljnom svijetu danas nema nijednog bliskog srodnika ove vrste, što ga čini jedinstvenom evolucijskom granom koja je nekako uspjela doći do današnjeg dana.
Kako izgleda i koliko naraste?
Najprepoznatljiviji detalj su listovi: lepezastog oblika s karakterističnim urezom na vrhu, posve drugačiji od lišća gotovo svakog drugog stabla. Proljeće i ljeto donose svježe svijetlozelenu boju, a u jesen listovi se transformiraju u intenzivno zlatnožutu koja može dominirati cijelim dvorištem ili parkom.
U povoljnim uvjetima ginko naraste između 15 i 30 metara. Poznat je i po iznimnoj dugovječnosti: neki primjerci u Kini procjenjuju se na više od 3000 godina starosti, što ga svrstava među najdugovječnija stabla na svijetu.
Zašto je toliko otporan?
Ginko je stablo koje rijetko obolijeva. Otporan je na većinu uobičajenih bolesti i štetnika koji muče druge ukrasne vrste, a to ga čini jednim od najzahvalnijih izbora za uzgoj, posebno za one koji žele malo njege uz dugotrajne rezultate.
Nakon što se dobro ukorijeni, podnosi sušu, gradsko zagađenje i sol uz prometnice. Upravo te osobine razlog su zbog kojeg ga krajobrazni arhitekti rado biraju za drvorede, javne prostore i parkove gdje uvjeti nisu idealni. Za razliku od nekih stabala koja mogu ugroziti temelje ili infrastrukturu, ginko razvija korijen koji nije agresivan prema okolnim strukturama, što ga čini sigurnim izborom i za manje okućnice.
Uzgoj i njega
Ginko ne traži posebne uvjete. Najbolje mu odgovara sunčan položaj i dobro drenirano tlo, no poznato je da se uspješno prilagođava i manje idealnim situacijama. U mladosti raste sporije, ali s godinama razvija karakterističnu krošnju i sve impresivniji habitus.
Kada razmišljate o sadnji, vrijedi imati na umu jednu važnu praktičnu stvar: postoje muška i ženska stabla. Ženski primjerci stvaraju mesnate sjemenke koje u sazrijevanju razvijaju vrlo neugodan miris, koji mnogi opisuju kao užeglo maslinovo ulje ili pokvareno voće. U privatnim vrtovima i urbanim sredinama zato se uglavnom sade muške sorte. Prilikom kupnje sadnice dobro je to provjeriti, osobito ako planirate sadnju blizu terase, ulaza ili šetnice.
Paprati: Kako ih uzgajati u vrtu i domu te koje vrste odabrati?
Ginko kao pojedinac ili u drvoredu
Jedna od najvećih prednosti ginka je što pruža vizualnu vrijednost kroz cijelu godinu. U proljeće ga krase svježi listovi, ljeti daje ugodnu sjenu, a u jesen postaje jedno od najdojmljivijih stabala u prostoru. Ako razmišljate o tome kako jesenskim bojama obogatiti vrt, ginko je jedna od rijetkih vrsta koja u tom pogledu nema konkurenciju.
Zimi njegova silueta ostaje vizualno zanimljiva čak i bez lišća, što ga razlikuje od stabala koja u hladnim mjesecima postaju nezanimljiva. Upravo taj kontinuitet čini ga omiljenim izborom kao soliterno stablo u vrtu ili kao fokalna točka uz šetnice i prilaze.
Najpopularnije sorte
Za veće prostore i parkove najpopularnija je sorta ‘Autumn Gold’, poznata po pravilnoj krošnji i intenzivnoj zlatnoj boji u jesen. Onima kojima prostor nije problem, ova sorta daje reprezentativne rezultate uz minimalno ulaganje u njegu.
Za uže gradske parcele i manje vrtove prikladnija je ‘Princeton Sentry’, stupastog oblika koji ne zauzima previše horizontalnog prostora. Za vlasnike manjih okućnica postoje i patuljaste sorte koje zadržavaju karakteristični izgled lista i jesenske boje, ali ostaju znatno kompaktnije.
Ginko u Hrvatskoj
Ginko se u Hrvatskoj uzgaja već desetljećima i pritom se pokazao kao izrazito zahvalna vrsta za naše klimatske uvjete. Bez problema podnosi kontinentalne zime, ali i ljetne vrućine, a može ga se vidjeti u brojnim gradskim parkovima, arboretumima i botaničkim vrtovima diljem zemlje. Posebno je prepoznatljiv u jesen, kada zlatna stabla odskaču od ostalog zelenila.
Iako ga danas najčešće vežemo uz Kinu, gdje je stoljećima uzgajan u budističkim i taoističkim hramovima, ginko je odavno zauzeo mjesto i u europskim, pa tako i hrvatskim zelenim površinama.
Stabala koja možete uzgojiti u posudama: Dodajte boju i visinu vašim terasama i dvorištima
Posebno mjesto zauzima daruvarski ginko, koji raste ispred dvorca Antuna Jankovića i smatra se najvećim i najstarijim primjerkom ove vrste u Hrvatskoj. Ujedno je i drugi najstariji u Europi. Procjenjuje se da je posađen oko 1777. godine, zaštićen je kao spomenik parkovne arhitekture, a Daruvarčani ga s razlogom zovu Adam. Uz njega raste i nešto mlađi ženski primjerak, Eva. Upravo je taj par 2019. proglašen Hrvatskim stablom godine, a sljedeće je godine na europskom natjecanju osvojio srebrno mjesto. Teško je zamisliti bolji dokaz da ginko u hrvatskim uvjetima ne samo preživi nego postane i prvak.
Ima li ginko ljekovita svojstva?
U Aziji, a osobito u tradicionalnoj kineskoj medicini, ginko ima dugačku povijest primjene. Listovi se koriste za izradu standardiziranih biljnih ekstrakata koji su danas jedni od najprodavanijih biljnih dodataka prehrani na globalnoj razini. Međutim, primjena takvih pripravaka posebna je tema koja zahtijeva konzultaciju sa stručnom medicinskom literaturom i ne treba je poistovjećivati s uzgojem stabla u vrtu.
Teško je naći drvo koje kombinira toliko prednosti. Nije zahtjevno, rijetko obolijeva, ne ugrožava okolne objekte, spektakularno izgleda u jesen i nosi priču staru gotovo 270 milijuna godina. Planiranje vrta obično podrazumijeva kompromise između estetike, praktičnosti i dugoročnog održavanja Ginko je jedno od rijetkih stabala koje vrijedi imati u dvorištu gdje ti kompromisi gotovo i ne postoje.
Jedino što treba provjeriti pri kupnji je sorta, odnosno radi li se o muškom primjerku. Sve ostalo ginko obavlja sam.
Bilje
Kako njegovati krizanteme da dulje cvjetaju? Tri stvari na koje treba paziti
Donosimo što provjeriti pri kupnji i što s biljkom nakon cvatnje
Krizantema je najzastupljenija biljka u ovo doba godine. Dolazi iz istočne Kine, a osobito je popularna i u Japanu, gdje su joj posvetili Festival sreće na kojem slave ovo prekrasno cvijeće. U našim krajevima i susjednim zemljama krizantema je najčešće cvijet kojim ukrašavamo grobna mjesta na blagdan Svih Svetih.
Dolazi u različitim varijetetima vrlo zanimljivih cvjetova, različitih boja i oblika. Iako su krizanteme poznate po tome da su otporne na sušu i bolesti, bez odgovarajuće njege cvjetovi mogu brzo oslabiti i uvenuti.
Tjedan prije Svih svetih krizanteme su posvuda: na tržnicama, ispred cvjećarnica i na policama trgovina, u teglama svih boja i veličina. Većina ih završi na groblju ili na ulaznim stubama, a nakon nekoliko tjedana u kontejneru za biootpad.
Tako ne mora biti. Dobro odabrana i pravilno smještena krizantema može cvjetati do prvih mrazova, a neke se sorte mogu sačuvati i za iduću godinu. Sve počinje već na štandu.
Što provjeriti pri kupnji krizantema?
Pupovi. Birajte biljku na kojoj je više pupova nego otvorenih cvjetova. Takva će cvjetati dulje, jer se cvjetovi otvaraju postupno. Najbolji su pupovi koji već pokazuju boju. Potpuno zeleni i tvrdi pupovi mogu se u hladnijem razdoblju otvarati sporo ili se uopće ne otvoriti.
Listovi. Trebaju biti zeleni i čvrsti, bez smeđih ili bijelih mrlja, koje mogu upućivati na bolest. Okrenite nekoliko listova i pogledajte im naličje, gdje se najčešće skrivaju štetnici.
Zemlja u tegli. Gurnite prst u supstrat. Ne smije biti potpuno suh i odvojen od rubova tegle, ali ni natopljen i kiselkastog mirisa. Plijesan na površini loš je znak.
Korijen. Ako kroz rupe na dnu tegle izlazi gusta mreža korijena, biljka je dugo stajala u premaloj posudi. Takva se brže suši i traži češće zalijevanje.
Stabilnost. Lagano protresite biljku. Ako se klima u tegli ili ima polomljene stabljike, potražite drugu.
Lončana ili vrtna: zašto je to važno?
Ovo je pitanje koje vrijedi postaviti prodavaču, jer o odgovoru ovisi što možete očekivati od biljke.
Velik dio krizantema koje se prodaju u jesen su lončane krizanteme, kompaktne biljke uzgojene da u punom cvatu ukrase grob, prozor ili ulaz. Uglavnom nisu otporne na hladnoću i obično se tretiraju kao sezonske biljke.
Vrtne krizanteme su višegodišnje trajnice, koje se u nas zovu i zimske astre. Uz dobar položaj mogu se vraćati godinama. Prema Britanskom kraljevskom hortikulturnom društvu (RHS), otporne vrtne krizanteme u pravilu podnose temperature do najmanje minus pet stupnjeva, ali ih je ipak bolje zaštititi od mraza.
Na deklaraciji ili etiketi potražite naziv sorte i oznaku je li biljka namijenjena vrtu. Ako je nema, pitajte.
Gdje je držati da dulje cvate?
Krizanteme vole svjetlo i hladnoću. Najdulje će cvjetati na svijetlom mjestu vani ili na hladnijem prostoru poput ulaza, stubišta ili balkona, uz najmanje šest sati sunca dnevno.
U toploj sobi cvjetovi brzo ocvatu. Ako krizantemu želite unutra, stavite je u najhladniju svijetlu prostoriju i dalje od radijatora.
Na groblju je izložena vjetru i suncu, a mala tegla brzo se isuši. Prije nošenja dobro je zalijte, a ako je stavljate u ukrasnu posudu, pazite da se u njoj ne skuplja voda.
Zalijevanje i njega dok cvate
Zemlju održavajte vlažnom, ali ne natopljenom. Kod lončanih biljaka to obično znači provjeru svakih nekoliko dana, a češće za sunčanih i vjetrovitih dana. Natopljena zemlja uzrokuje truljenje korijena, a potpuno isušena brzo ruši cvjetove.
Ocvale cvjetove redovito uklanjajte. Biljka će izgledati urednije, a snagu će usmjeriti u pupove koji se još otvaraju. Krizanteme kupljene u cvatu ne treba prihranjivati.
Što s krizantemom nakon cvatnje?
Ako je lončana, najjednostavnije je nakon cvatnje kompostirati je. Ako je želite pokušati sačuvati, prenesite je prije mraza u hladan prostor bez smrzavanja, primjerice u konobu, podrum ili garažu, gdje temperatura ne pada ispod nule. Stabljike skratite, a zemlju povremeno zalijte, tek toliko da se ne isuši. Rezultat nije zajamčen, ali u blagim zimama pokušaj često uspije.
Ako je vrtna, sačuvati je ima više smisla. RHS savjetuje da se nakon cvatnje cijela biljka skrati na oko 20 centimetara. U tegli je preko zime držite u hladnom prostoru bez mraza, a u vrt je presadite u proljeće, nakon posljednjeg mraza.
Krizantemu kupljenu u punom cvatu nemojte saditi u vrt sada, u kasnu jesen. Biljka sve snage troši na cvjetove, a ne na korijen, pa slabo ukorijenjena teže preživi zimu. Ako je vrtna krizantema već od prije u gredici, ostavite je preko zime neorezanu, s malčem oko korijena, a orežite je tek krajem zime.
Kupljena za jedan dan, ali ne mora trajati samo toliko
Krizantema je uz Sve svete gotovo obavezna, pa je lako zaboraviti da je riječ o živoj biljci, a ne o ukrasu s rokom trajanja. Malo pažnje na štandu i pravo mjesto kod kuće dovoljni su da cvjeta tjednima. A ako ste odabrali vrtnu sortu, ova jesen može biti tek prva u kojoj će vam cvjetati.
Balkoni i terase
Sadnja lukovica: Evo što posaditi sada za cvjetni vrt i balkon u proljeće
Tulipani, narcisi i krokusi sade se u jesen, a cvatu kad zima prođe. Donosimo kako ih posaditi u vrtu ili u tegli, uz tri prijedloga kombinacija za balkon
Kad nakon zime iz zemlje izbiju prvi krokusi, a za njima narcisi i tulipani, rijetko tko se sjeti da je sve počelo jednog jesenskog popodneva. Proljetne lukovice traže malo posla u jesen i malo strpljenja preko zime. Odaberete li vrste i sorte različitih termina cvatnje, vrt ili balkon mogu dobivati nove cvjetove tijekom više proljetnih tjedana.
Za sadnju lukovica ne treba vam velik vrt. Lukovice možete uspješno uzgajati i u gredici i u tegli, uz nešto više pažnje pri zalijevanju.
Kada saditi koju lukovicu?
Većina lukovica proljetnog cvijeća koje kupujemo za jesensku sadnju sadi se tijekom jeseni. Točan termin ovisi o vrsti, lokalnoj klimi i stanju tla.
Za orijentaciju mogu poslužiti preporuke Britanskog kraljevskog hortikulturnog društva (RHS): narcise, krokuse i zumbule najbolje je posaditi ranije, a tulipane kasnije, kad se tlo ohladi. Kod nas je jesen u pravilu toplija nego u Britaniji, osobito na obali, pa britanske mjesece shvatite kao smjernicu, a ne kao kalendar. Pouzdan oslonac su i upute na pakiranju lukovica.
Maćuhice su dvogodišnje biljke, prigodno ih je saditi u jesen i proljeće, ne zahtijevaju puno vode, dosta su otporne na niske temperature i važno je samo da imaju propusno tlo, objasnila je Terezija Radoš iz Vrtnog centra Šestine.
Kako prepoznati zdravu lukovicu?
Dobra cvatnja počinje već pri kupnji. „Zdrava lukovica mora biti tvrda na dodir i nikako ne smije biti mekana”, savjetuje cvjetna dizajnerica Adriana Kolar Combaj. Meke lukovice ili one s tragovima truleži odmah bacite, a ostale posadite što prije nakon kupnje.
Sadnja lukovica u vrtu: dubina, razmak i skupine
Većina proljetnih lukovica, uključujući tulipane i narcise, voli sunčano mjesto i dobro drenirano tlo.
- Dubina: lukovicu posadite na dubinu dva do tri puta veću od njezine visine. Lukovicu visoku pet centimetara stavite u rupu duboku 10 do 15 centimetara.
- Položaj: šiljasti vrh, iz kojeg raste izdanak, okrenite prema gore.
- Razmak: između lukovica ostavite barem dvije njihove širine.
- Skupine: sadite ih u skupinama od najmanje šest lukovica, jer pojedinačni cvjetovi u gredici djeluju izgubljeno.
- Nakon sadnje: zemlju lagano poravnajte, ali je ne gazite, kako ne biste oštetili lukovice.
Sadnja lukovica u tegle: što vam treba
Dovoljno velika tegla. Za sadnju u slojeve RHS preporučuje teglu široku i duboku najmanje 30 centimetara. U plitkoj tegli nema mjesta za više slojeva, a zemlja se zimi brže smrzava.
Rupe na dnu, i to obavezno. Lukovice ne podnose stajaću vodu. U tegli bez odvodnih otvora voda se skuplja na dnu i lukovice trunu, a sloj kamenčića to ne može spriječiti.
Lazanja tehnika: kako složiti lukovice u slojeve
Tajna tegle koja cvate tjednima je u slaganju lukovica u slojeve, poput lazanja. Na dno idu najveće lukovice koje cvatu najkasnije, u sredinu srednje velike, a na vrh najmanje koje cvatu prve. Kad jedne ocvatu, sljedeće izrastu i prekriju njihovo lišće.
Tri prijedloga kombinacija za proljetnu teglu
1. Sunčana tegla: žuto i bijelo
- Vrh: žuti ili bijeli krokusi
- Sredina: niski narcisi
- Dno: bijeli kasni tulipani
Krokusi otvaraju sezonu, narcisi preuzimaju sredinu proljeća, a bijeli tulipani je zatvaraju. Ovo je jednostavna kombinacija žutih i bijelih cvjetova.
2. Romantična tegla: plavo i ljubičasto
- Vrh: presličice (muskari)
- Sredina: plavi ili ljubičasti zumbuli
- Dno: ljubičasti kasni tulipani
Plave presličice i zumbuli donose i miris, a ljubičasti tulipani daju visinu na kraju sezone. Kombinacija izgleda posebno lijepo u svijetloj ili sivoj tegli.
3. Tegla za veliki efekt: sve cvate odjednom
Ako vam je draži jedan raskošan trenutak od duge cvatnje, odaberite lukovice koje cvatu u isto vrijeme, primjerice tulipane i presličice koji cvatu sredinom proljeća, u dvije boje koje se slažu.
Vrijeme je za sadnju lukovica tulipana – pratite ove jednostavne korake
Izbjegnite praznu teglu do proljeća
Tegla s lukovicama preko zime može izgledati kao da u njoj ništa ne raste, pa se na vrh mogu posaditi niske biljke koje podnose hladnoću. Terezija Radoš iz Vrtnog centra Šestine za jesensku sadnju u posude preporučuje maćuhice, potočnice i jaglace. Ako ih posadite u jesen, kako objašnjava, preko zime će ojačati i u proljeće biti bujnije.
Maćuhice su otporne na niske temperature, a važno im je da imaju propusno tlo. Kao i lukovicama, ni njima ne odgovara natopljen supstrat.
Gdje držati teglu preko zime?
Teglu ostavite vani, na svijetlom mjestu, jer lukovicama treba hladnoća da bi u proljeće procvjetale. Od jakog mraza zaštitite je prema uvjetima svoje lokacije, primjerice jutenom vrećom ili stiroporom, kako savjetuju u Vrtnom centru Šestine u tekstu o tome kako i koje biljke zaštititi od zime.
Supstrat održavajte blago vlažnim, bez zadržavanja vode. Povremeno ga provjerite, osobito na natkrivenom balkonu, i ne dopustite da se potpuno isuši.
Kad lukovice ocvatu
Ocvale cvjetove uklonite, ali lišće ostavite da se samo osuši, jer ono puni lukovicu snagom za iduću godinu. Dok je lišće zeleno, nastavite zalijevati prema potrebi. Zalijevanje smanjujte kako lišće prirodno žuti i biljka ulazi u mirovanje.
Nakon toga teglu premjestite na manje vidljivo mjesto do iduće jeseni ili lukovice presadite u vrt. Računajte s tim da lukovice iz gusto posađene tegle iduće godine mogu cvjetati slabije.
Adriana savjetuje i jednostavan trik: zapišite što ste i gdje posadili.
„Jednom kada se lukovice posade i završe sa svojim cvjetanjem, ostat će samo lukovica u zemlji i vi više nećete znati gdje je ona posađena”, objašnjava. Bilješka u mobitelu ili štapić s imenom biljke uštedjet će vam iznenađenja kod sljedeće sadnje.
Ovo je jedan od rijetkih poslova u vrtu kod kojih se rezultat ne vidi odmah. Ali kad nakon zime ugledate prve cvjetove, bit će vam drago što ste jesenas odvojili vrijeme za sadnju.
