Arhitektura i dizajn
Arhitektonska čuda Dubaija: Gradnja koja pomiče granice
Dubai, jedan od sedam Ujedinjenih Arapskih Emirata, u posljednjih nekoliko desetljeća postao je sinonim za luksuz, inovaciju i spektakularnu arhitekturu. Nekada mala luka u pustinji, danas je Dubai globalna metropola čija se vizura mijenja gotovo iz dana u dan. Grad se kontinuirano širi — ne samo po visini svojih nebodera, već i prostorno i demografski. Od 1975. do 2015. izgrađeno je gotovo 970 km² urbanog područja, što simbolizira izuzetan rast u odnosu na skromnih 54 km² prije nekoliko desetljeća.
U samo posljednjih nekoliko godina grad je doživio tehnološki i građevinski „boom“. Prema industrijskim izvorima, u 2024. godini bilo je preko 4.000 aktivnih građevinskih projekata diljem emirata, što svjedoči o stalnoj dinamici izgradnje. Dubai je također postao svjetski lider u broju visokih zgrada: do 2025. UAE je imao oko 345 nebodera visine preko 200 m, čime je prestigao mnoge velike zemlje po broju visokih zgrada. Grad se tako već godinama profilira kao epicentar modernih arhitektonskih ideja i impresivnih građevina — od najviših nebodera na svijetu do futurističkih muzeja i luksuznih kompleksa. U nastavku predstavljamo najpoznatije arhitektonske simbole Dubaija.
Burj Khalifa – Najviša zgrada na svijetu
Burj Khalifa je najviša zgrada na svijetu, visoka impresivnih 828 metara. Završena je 2010. godine i predstavlja pravo čudo moderne arhitekture i inženjerstva. Zgrada ima više od 160 katova, a u njoj se nalaze luksuzni stanovi, poslovni prostori, hotel, restorani i vidikovci s kojih se pruža spektakularan pogled na grad i Perzijski zaljev.
Projektirao ju je američki arhitekt Adrian Smith, koji je tada radio za arhitektonsku tvrtku Skidmore, Owings & Merrill (SOM). Glavni izvođač radova bila je južnokorejska kompanija Samsung C&T, poznata po sudjelovanju u izgradnji velikih svjetskih projekata. Inspiracija za dizajn tornja pronađena je u islamskoj arhitekturi, a tlocrt zgrade temelji se na obliku pustinjskog cvijeta – Hymenocallis.
Izgradnja je započela 2004. godine, a u vrhuncu radova na gradilištu je radilo više od 12.000 radnika dnevno. Za gradnju je utrošeno oko 330.000 kubičnih metara betona i više od 39.000 tona čelika. Zgrada je izvorno nosila naziv Burj Dubai, no preimenovana je u Burj Khalifa u čast šeika Khalife bin Zayeda Al Nahyana, tadašnjeg predsjednika Ujedinjenih Arapskih Emirata.
Burj Khalifa oborila je brojne svjetske rekorde – osim što je najviša zgrada, ima i najviši vidikovac, najviši restoran te najvišu stambenu jedinicu na svijetu. Danas je globalni simbol Dubaija, mjesto održavanja spektakularnih novogodišnjih vatrometa i jedna od najposjećenijih turističkih atrakcija na Bliskom istoku.
Alen Žunić o suvremenoj arhitekturi, javnom prostoru i budućnosti gradova
Burj Al Arab – Ikona luksuza
Burj Al Arab je luksuzni hotel poznat po svom jedinstvenom obliku koji podsjeća na jedro tradicionalnog arapskog broda (dhow). Smješten je na umjetnom otoku, oko 280 metara od obale Dubaija, s kopnom je povezan privatnim mostom. Od svog otvaranja postao je jedan od najprepoznatljivijih simbola grada i često se opisuje kao jedan od najluksuznijih hotela na svijetu.
Hotel je otvoren 1999. godine, a projektirao ga je britanski arhitekt Tom Wright iz arhitektonske tvrtke Atkins. Visok je oko 321 metar, što ga čini jednim od najviših hotela na svijetu. Njegova konstrukcija zahtijevala je inovativna inženjerska rješenja, uključujući temelje postavljene duboko u morsko dno kako bi se osigurala stabilnost umjetnog otoka.
Unutrašnjost hotela jednako je impresivna kao i njegova vanjština. Burj Al Arab ima isključivo dvoetažne apartmane – ukupno 202 luksuzna apartmana – a svaki gost ima na raspolaganju privatnog butlera 24 sata dnevno. Interijer je bogato ukrašen mramorom, zlatnim detaljima i raskošnim tkaninama. U hotelu se nalaze i vrhunski restorani, uključujući poznati restoran Al Mahara, koji je dizajniran tako da podsjeća na podvodni svijet.
Posebnu pažnju privlači i helidrom na vrhu hotela, koji je tijekom godina poslužio kao pozornica za spektakularne promotivne događaje – od teniskog meča na visini od preko 200 metara do automobilskih i sportskih prezentacija.
Iako službeno ima pet zvjezdica, Burj Al Arab često se naziva “hotelom sa sedam zvjezdica” zbog razine luksuza, personalizirane usluge i ekskluzivnosti koju nudi. Danas predstavlja globalni simbol prestiža, luksuza i ambicije Dubaija da bude sinonim za vrhunski turizam.
Palm Jumeirah – Umjetni otok u obliku palme
Palm Jumeirah jedno je od najvećih i najambicioznijih inženjerskih dostignuća na svijetu. Riječ je o umjetnom arhipelagu izgrađenom u obliku palme, koji se jasno može vidjeti iz zraka. Projekt je pokrenut početkom 2000-ih godina s ciljem proširenja obalne linije Dubaija i stvaranja novog luksuznog stambeno-turističkog područja.
Otok se sastoji od „debla“, 16 „listova“ i polukružnog zaštitnog nasipa koji okružuje cijeli kompleks. U izgradnji je korišteno oko 94 milijuna kubičnih metara pijeska i stijena, a posebnom tehnikom zbijanja pijeska osigurana je stabilnost tla. Kako bi se spriječilo da more ošteti ili odnese otok, izgrađen je snažan kameni valobran dug oko 11 kilometara koji ublažava udarce valova. U nasipu su ostavljeni otvori koji omogućuju prirodnu cirkulaciju mora, dok se obala redovito nadzire i po potrebi dodatno učvršćuje.
Na Palm Jumeirahu nalaze se luksuzne vile, privatne plaže, restorani i vrhunski hoteli, među kojima je najpoznatiji resort Atlantis The Palm. Otok je s kopnom povezan mostom i monorail željeznicom, a njegovom izgradnjom obalna linija Dubaija produžena je za više desetaka kilometara.
Dubai Frame – Okvir prošlosti i budućnosti
Dubai Frame je monumentalna građevina u obliku velikog zlatnog okvira, visoka 150 metara i široka 93 metra. Otvorena je 2018. godine i zamišljena kao simbolična poveznica između starog i novog Dubaija. Smještena je u parku Zabeel, na strateškoj lokaciji s koje se jasno vidi kontrast između povijesnih četvrti i modernog financijskog središta grada.
Građevinu je dizajnirao arhitekt Fernando Donis, a njezin prepoznatljivi zlatni uzorak inspiriran je motivima s logotipa Svjetske izložbe Expo 2020. Konstrukcija se sastoji od dva visoka tornja povezana staklenim mostom na vrhu, koji služi kao vidikovac.
S jedne strane posjetitelji mogu promatrati stariji dio grada, uključujući četvrti Deira i Bur Dubai, dok se s druge strane pruža pogled na modernu panoramu s neboderima, uključujući Burj Khalifu u daljini. Time Dubai Frame doslovno „uokviruje“ transformaciju grada kroz vrijeme.
Posebnu atrakciju predstavlja stakleni pod na vrhu mosta. Kada posjetitelji zakorače na prozirnu površinu, ispod njih se otvara pogled prema tlu s visine od 150 metara, što pruža jedinstven i pomalo adrenalinski doživljaj.
Unutar same građevine nalazi se i interaktivna izložba koja prikazuje povijest Dubaija – od malog ribarskog naselja do svjetske metropole – kao i viziju budućeg razvoja grada. Dubai Frame tako nije samo arhitektonska atrakcija, već i simbol brze i impresivne transformacije Dubaija.
Museum of the Future – Pogled u sutrašnjicu
Museum of the Future jedna je od najnovijih i arhitektonski najfascinantnijih građevina u Dubaiju. Otvoren je 2022. godine, a odmah je postao jedan od najupečatljivijih simbola moderne gradske panorame. Zgrada ima futuristički torusni (ovalni) oblik s velikim otvorom u sredini, koji simbolizira nepoznatu budućnost i prostor za nove ideje.
Građevinu je projektirao arhitektonski studio Killa Design, dok je inženjerska izvedba zahtijevala napredne digitalne tehnologije i robotsku proizvodnju. Fasada je prekrivena čeličnim panelima ukrašenima arapskom kaligrafijom – riječ je o citatima vladara Dubaija, šeika Mohammeda bin Rashida Al Maktouma, koji govore o inovacijama, znanju i budućnosti. Noću je zgrada posebno dojmljiva jer je osvijetljena tisućama LED svjetala.
Muzej je posvećen inovacijama, tehnologiji i budućnosti čovječanstva. Njegove interaktivne izložbe bave se temama poput umjetne inteligencije, svemirskih istraživanja, klimatskih promjena, biotehnologije i održivog razvoja. Posjetitelji ne promatraju samo eksponate, već sudjeluju u iskustvima koja simuliraju život u budućnosti – primjerice putovanje u svemir ili istraživanje novih ekosustava.
Zgrada ima sedam katova, od kojih je nekoliko posvećeno izložbenim prostorima, dok su ostali namijenjeni istraživačkim laboratorijima i inovacijskim centrima. Museum of the Future tako nije samo muzej u klasičnom smislu, već platforma za razvoj novih ideja i tehnologija. Ova građevina predstavlja snažan simbol vizije Dubaija kao grada budućnosti – grada koji ne promatra samo sadašnjost, već aktivno oblikuje svijet koji dolazi.
Zašto sve više Hrvata ulaže u Dubai nekretnine
Vizija budućnosti
Dubai danas predstavlja jedno od najuzbudljivijih arhitektonskih laboratorija na svijetu. Od rekordnih nebodera poput Burj Khalife, preko luksuznog Burj Al Araba, do ambicioznih projekata poput Palm Jumeirah i futurističkog Museum of the Future, grad sustavno pomiče granice inženjerstva, dizajna i urbanog planiranja.
Ono što Dubai čini posebno zanimljivim za stručnjake i ljubitelje arhitekture nije samo monumentalnost njegovih građevina, već i način na koji se spajaju estetika, tehnologija i funkcionalnost. Projekti se oslanjaju na napredne građevinske metode, održiva rješenja i hrabre koncepte koji redefiniraju suvremeni urbani prostor.
Za svijet arhitekture i uređenja prostora Dubai je primjer kako vizija, investicije i tehnološki napredak mogu transformirati krajolik – od pustinje do globalno prepoznatljive metropole. Njegove građevine nisu samo simboli luksuza, već i pokazatelji smjera u kojem se razvija arhitektura 21. stoljeća.
Arhitektura i dizajn
Tehnologija koja se ne vidi, ali se osjeća: kako Daikin brine o udobnosti gostiju Pical Resorta
U suvremenim hotelima luksuz se više ne mjeri samo izgledom soba, kvalitetom namještaja ili bogatstvom sadržaja. Jednako je važna i tehnologija koja gostima omogućuje ugodan boravak tijekom cijele godine. U porečkom Pical Resortu važnu ulogu u tome imaju Daikinovi sustavi grijanja, hlađenja i klimatizacije.
Kada boravimo u hotelu, rijetko razmišljamo o tome što se događa iza zidova, iznad spuštenih stropova ili u tehničkim prostorijama. Primjećujemo tek rezultat – ugodnu temperaturu, svjež zrak i osjećaj udobnosti. No iza tog naizgled jednostavnog iskustva stoje složeni sustavi koji moraju neprekidno odgovarati na različite potrebe hotelskih prostora.
Upravo je to jedan od izazova suvremene hotelske industrije. Dok je u wellnessu potrebna ugodna toplina, u kongresnoj dvorani ispunjenoj ljudima možda je potrebno intenzivnije hlađenje. Istodobno, restorani, kuhinje, dječje igraonice i drugi zajednički prostori imaju vlastite zahtjeve za temperaturom i kvalitetom zraka.
Takve potrebe posebno dolaze do izražaja u Pical Resortu u Poreču, jednom od najznačajnijih turističkih projekata Valamar Riviere.
Različiti prostori traže različite temperature
U Picalu su, kao i u brojnim drugim hotelima Valamar grupacije, ugrađeni Daikinovi sustavi grijanja i hlađenja. U zajedničkim prostorima važnu ulogu imaju Daikinovi VRV sustavi, koji omogućuju fleksibilnu regulaciju temperature i prilagodbu različitim uvjetima korištenja.
VRV tehnologija temelji se na povezivanju više unutarnjih jedinica s jednom ili više vanjskih jedinica, pri čemu je moguće zasebno regulirati temperaturu u različitim prostorijama i zonama.
To znači da svaki dio hotela može imati klimatizaciju prilagođenu vlastitoj namjeni i dnevnom ritmu. Wellness, restoran ili kongresna dvorana ne moraju imati jednake temperaturne uvjete, a pojedini sustavi mogu funkcionirati neovisno jedni o drugima.
Takav pristup donosi i važnu prednost u pogledu pouzdanosti. Ako dođe do prekida rada jednog sustava, ostali mogu nastaviti funkcionirati, što je osobito važno u hotelima visoke kategorije, u kojima udobnost gostiju ne smije ovisiti o tehničkim poteškoćama u drugom dijelu objekta.
Energetska učinkovitost i obnovljivi izvori energije
Pical Resort projektiran je s posebnim naglaskom na energetsku učinkovitost i održivost. Osim naprednih sustava klimatizacije, u projektu su primijenjena rješenja koja omogućuju korištenje obnovljivih izvora energije.
„U tom kontekstu promijenili smo sustav grijanja i hlađenja, uveli smo dizalice topline voda-voda, instalirani su solarni kolektori na krovu hotela, tako da hotel koristi 100 % energije iz obnovljivih izvora”, ističe Tomislav Poljuh, viši voditelj projekata u Valamaru.
Korištenje obnovljivih izvora energije dio je šire održive strategije resorta, koja uključuje i solarne panele, zelene krovove i fasade te prikupljanje kišnice za navodnjavanje. Projekt je dobio i zlatni DGNB predcertifikat, međunarodno priznanje koje potvrđuje primjenu visokih standarda održive gradnje.
Ugodna temperatura i kvaliteta zraka
U hotelima visoke kategorije sustavi klimatizacije moraju zadovoljiti više od jednog zahtjeva. Osim održavanja optimalne temperature, iznimno je važna i kvaliteta zraka u zatvorenim prostorima.
U Pical Resortu Daikinovi VRV sustavi koriste se za regulaciju temperature, ali i za zagrijavanje i hlađenje zraka koji se dovodi putem ventilacijskih klima-komora. Takva tehnička rješenja omogućuju brzo postizanje željene temperature i učinkovitu prilagodbu promjenjivim uvjetima.
Dodatna prednost sustava koji koriste radnu tvar za prijenos topline jest to što u tom dijelu instalacije nije potreban vodeni krug. Time se smanjuje potreba za zaštitom od smrzavanja u klima-komorama pri niskim vanjskim temperaturama.
Takva rješenja sve su zastupljenija u hotelskim objektima na Jadranu, gdje se od sustava klimatizacije očekuju pouzdanost, energetska učinkovitost i jednostavno održavanje.
Sustavi prilagođeni cjelogodišnjem radu hotela
Za razliku od brojnih sezonskih hotela na hrvatskoj obali, Pical Resort osmišljen je za cjelogodišnji rad. To znači da sustavi grijanja, hlađenja i ventilacije moraju odgovarati različitim vremenskim uvjetima i promjenama u popunjenosti hotela.
U takvim okolnostima posebno je važno učinkovito upravljanje potrošnjom energije. Daikinova VRV tehnologija omogućuje prilagodbu rada sustava stvarnim potrebama pojedinih prostora. Umjesto jednakog intenziteta klimatizacije u cijelom objektu, sustav može prilagođavati kapacitet potrebama različitih zona, čime se stvaraju preduvjeti za racionalniju potrošnju energije.
Za goste to znači ugodniji boravak, a za hotelskog operatera učinkovitije upravljanje tehničkim sustavima i troškovima održavanja.
Više od deset godina suradnje Valamara i Daikina
Suradnja Valamar Riviere i Daikina traje više od deset godina, a Pical Resort još je jedan primjer primjene njihovih tehnoloških rješenja u zahtjevnim hotelskim projektima.
U suvremenom hotelijerstvu sve je važnije uskladiti visoke standarde udobnosti s odgovornim korištenjem energije. Upravo zato sustavi grijanja, hlađenja i ventilacije više nisu samo tehnička infrastruktura, nego važan dio ukupnog doživljaja prostora.
Jer pravi luksuz često se krije upravo u onome što gost ne vidi – u tehnologiji koja tiho, pouzdano i učinkovito brine o njegovoj udobnosti.
Arhitektura i dizajn
Sam renovira cijeli stan, a sve je naučio na internetu: „Najveća motivacija mi je obitelj”
Dok se većina nas u kućne majstorije upušta tek kada treba obojiti zid, postaviti policu ili sastaviti komad namještaja, Drago Žuljić odlučio se na mnogo veći izazov – samostalnu adaptaciju stana. Bez velikog prethodnog iskustva, ali uz mnogo volje, strpljenja i pomoći interneta, korak po korak stvara novi dom za svoju obitelj. Svoje radove pritom snima i objavljuje na društvenim mrežama, dijeleći iskustvo s drugima koji razmišljaju o sličnom pothvatu.
Adaptacija stana za mnoge je jedan od najzahtjevnijih životnih projekata. Radovi često traju dulje od očekivanog, troškovi rastu, a pronalazak kvalitetnih majstora može biti poseban izazov. Upravo se s takvom situacijom susreo i Drago Žuljić, koji je prije otprilike dvije godine sa suprugom krenuo u uređenje budućeg obiteljskog doma.
Nakon početka s majstorima odlučio je nastaviti sam
U početku su angažirali majstore, no kako su radovi odmicali, postajalo je jasno da će adaptacija trajati dulje i koštati više nego što su planirali. U međuvremenu im se život promijenio. Drago je zato donio odluku koja bi mnoge obeshrabrila: većinu preostalih radova pokušat će napraviti sam.
„Kada smo prije dvije godine krenuli s adaptacijom, angažirali smo majstore. Međutim, kao što se često događa, radovi su trajali dulje i bili skuplji nego što smo očekivali. Nismo imali izrazito negativno iskustvo, ali cijeli se proces previše odužio. U međuvremenu smo dobili djevojčicu i splet okolnosti doveo me do odluke da pokušam sam”, prisjeća se Drago.
Iako je ranije imao priliku raditi s gipskartonskim pločama i sudjelovati u manjim zahvatima, nikada se nije upustio u adaptaciju takvih razmjera.
Njegova je logika bila jednostavna: pokušat će samostalno obaviti ono što može, a za radove koji zahtijevaju stručno znanje ili posebnu opremu angažirat će profesionalce.
Konstrukcijske zahvate prepustio je stručnjacima
Tako su pripremu pojedinih instalacija i zahtjevnije konstrukcijske zahvate prepustili stručnjacima.
Posebno je važno bilo pitanje zida koji su namjeravali ukloniti. Budući da je postojala mogućnost da je riječ o nosivom zidu, konzultirali su statičara.
„Nismo željeli riskirati s konstrukcijom. Statičar nam je preporučio postavljanje nosivih greda i stupa, a te je radove izvela stručna tvrtka. To nije nešto što sam želio raditi sam”, objašnjava.
YouTube, Instagram i TikTok kao izvori znanja
Danas gotovo da ne postoji kućni popravak za koji na internetu nije moguće pronaći videoupute. Od postavljanja gipskartonskih ploča i gletanja zidova do polaganja podova, brojni majstori dijele svoje znanje i iskustvo putem digitalnih platformi. Upravo je takav sadržaj Dragi bio glavni izvor informacija.
„Najviše sam učio na YouTubeu, Instagramu i TikToku. Zahvalan sam svim majstorima koji snimaju svoje radove i objašnjavaju postupke jer mi je to zaista mnogo pomoglo. Danas je na internetu dostupna ogromna količina korisnih informacija”, kaže Drago.
Ipak, brzo je shvatio da tolika količina savjeta može biti i zbunjujuća. Za isti posao moguće je pronaći nekoliko različitih postupaka, a svaki autor uvjeren je da je upravo njegov način najbolji.
„Ponekad bih za jedan posao pronašao pet različitih savjeta. Jedan majstor kaže da nešto treba napraviti na jedan način, drugi tvrdi potpuno suprotno. Zato sam morao naučiti procijeniti koje informacije imaju smisla i što je najbolje za moj slučaj.”
No gledanje videa samo je prvi korak. Pravo učenje počinje kada alat uzmete u ruke.
„Kada počnete sami raditi, uzmete gleter, zamiješate materijal i krenete, postupno stječete osjećaj. Upoznajete materijale i shvaćate kako se ponašaju. To se ne može naučiti samo gledanjem”, objašnjava.
Sada i sam dijeli iskustva s adaptacije
Zanimljivo je da Drago danas nije samo gledatelj sadržaja o renovacijama. I sam snima videe tijekom adaptacije stana te ih objavljuje na društvenim mrežama.
Na taj način dokumentira nastajanje budućeg doma, bilježi napredak radova i pokazuje kako izgleda adaptacija iz perspektive nekoga tko većinu poslova prvi put radi samostalno.
Takvi sadržaji imaju posebnu vrijednost jer prikazuju i onu stranu renovacije koju često ne vidimo na fotografijama savršeno uređenih interijera – sate rada, prašinu, pokušaje, pogreške i male pobjede.
Drago je upravo zahvaljujući videima drugih majstora stekao hrabrost da započne vlastiti projekt. Sada svojim objavama može ohrabriti i druge da nauče nešto novo i okušaju se u poslovima koje dosad nisu radili. Njegova priča pokazuje kako društvene mreže, osim inspiracije za uređenje, mogu postati i praktičan izvor znanja.
Naravno, videoupute ne mogu zamijeniti stručnu procjenu i odgovarajuće kvalifikacije kada je riječ o konstrukcijskim zahvatima, električnim instalacijama i drugim sigurnosno zahtjevnim radovima.
Fasada i žbukanje donijeli su najveće izazove
Tijekom adaptacije Drago je naučio da neki poslovi izgledaju znatno jednostavnije dok ih gledamo na ekranu nego kada ih pokušamo izvesti sami.
Jedan od najzahtjevnijih zadataka bila mu je izrada fasade.
„Fasada mi je oduzela najviše vremena. Radio sam sam, bez skele, pa sam se stalno morao penjati i spuštati po ljestvama. Da ponovno krećem u taj posao, sigurno bih unajmio skelu”, priznaje.
No najzanimljivija lekcija dogodila se tijekom žbukanja ciglenog zida.
Pripremio je materijal, kupio potrebnu opremu i postavio vodilice. Sve je izgledalo spremno za posao, dok nije shvatio koliko će vremena i fizičkog napora zahtijevati ručno miješanje žbuke.
„Izmiješao sam otprilike trideset vreća materijala i uspio ožbukati tek trećinu zida. Tada sam odlučio da više neću nastaviti. Skinuo sam sve što sam napravio i odlučio se za suhu žbuku, odnosno gipskartonske ploče. Nakon toga sam otišao odmoriti na kauč”, prepričava kroz smijeh.
Takve situacije neizbježan su dio učenja. Ponekad se tek tijekom izvođenja radova pokaže da je neko drugo rješenje jednostavnije, brže ili primjerenije.
Nakon pripremnih radova napokon se vide rezultati
Adaptacija koju Drago provodi zahtijeva mnogo vremena i strpljenja. U prosjeku na gradilištu provodi četiri do pet sati dnevno, iako neki dani traju znatno dulje, ovisno o poslu koji je potrebno završiti.
Nakon dugog razdoblja pripremnih radova napokon su vidljivi konkretni rezultati.
„Sada već počinjem vidjeti plodove rada. Postavio sam pregradne zidove, konstrukciju i spuštene stropove, a fasada je završena. U početku se činilo kao da samo nešto krpam, rušim i popravljam, bez vidljivog napretka. Sada se napokon nazire kako će prostor izgledati”, zadovoljno govori.
Sljedeći koraci uključuju pripremu i izravnavanje podova, gletanje te postavljanje završnih obloga.
Koje radove ipak treba prepustiti profesionalcima?
Dragin primjer pokazuje da se uz dovoljno strpljenja mogu svladati brojne praktične vještine. Ipak, nisu svi radovi prikladni za samostalno izvođenje. Prema informacijama hrvatskog Ministarstva prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine, određeni zahvati mogu se izvoditi bez građevinske dozvole, ali to ne znači da za njih nisu potrebni odgovarajući projekti ili poštovanje tehničkih propisa. Poseban oprez potreban je kod uklanjanja zidova, promjena na nosivoj konstrukciji i zahvata koji mogu utjecati na stabilnost građevine. Električne instalacije također zahtijevaju stručnu izvedbu i provjeru njihove ispravnosti.
Zato je prije početka većih radova važno utvrditi što se može sigurno izvesti samostalno, a za što je potrebno angažirati ovlaštene stručnjake.
Drago je upravo kod konstrukcijskih zahvata odlučio prepustiti posao profesionalcima, dok se sam posvetio radovima koje je mogao postupno svladavati.
Obitelj mu je najveća motivacija
Iako samostalna adaptacija može smanjiti dio troškova rada, za Dragu novac nije jedini razlog zbog kojeg svakodnevno dolazi na gradilište. Njegova najveća motivacija je obitelj.
Dolazak djevojčice dodatno je pojačao želju da dovrše novi dom jer im postojeći životni prostor polako postaje premalen.
„Graditi nešto za svoju obitelj i budućnost neprocjenjiv je osjećaj. Posebno kada radim sam i vidim rezultat. Kada podignem zid koji prije nije postojao ili izravnam površinu koja je bila puna rupa, osjećam veliko zadovoljstvo. Ponekad se i sam začudim kako sam to uspio napraviti, s obzirom na to da ranije nisam imao takvo iskustvo”, govori Drago.
Svaki završeni posao za njega predstavlja još jedan korak prema zajedničkom cilju. A upravo je taj osjećaj stvaranja vlastitim rukama ono što cijelom projektu daje posebnu vrijednost. Iako je iza njega već mnogo posla, do konačnog uređenja stana ostalo je još nekoliko važnih faza. Potrebno je završiti podove, zidove, sanitarije i opremanje prostora namještajem.
Useljenje planiraju za 2027. godinu
Drago se nada da bi se obitelj u novi dom mogla useliti tijekom proljeća 2027. godine, iako kao realniji rok spominje ljeto. Do tada će nastaviti raditi, učiti i bilježiti napredak.
A svima koji razmišljaju o tome da se sami okušaju u manjim kućnim radovima poručuje da ih početno neiskustvo ne mora obeshrabriti.
„Volio bih ohrabriti sve koji žele nešto napraviti sami. Osim što mogu uštedjeti, mogu steći novo iskustvo i naučiti mnogo toga. Mene radovi zaista vesele i uživam u svakom danu. Važno je pokušati, učiti i znati kada treba potražiti stručnu pomoć.”
Njegova priča podsjeća nas da dom ne nastaje samo od zidova, podova i namještaja. Nastaje i od vremena, truda, strpljenja i ljubavi koju u njega ulažemo.
A kada jednog dana sa suprugom i kćeri zakorači u dovršeni stan, Drago će moći reći nešto što rijetki imaju priliku – da je velik dio njihova obiteljskog doma stvorio vlastitim rukama.
