Kreirajmo dom zajedno
Treba li vam zaista walk-in ormar ili postoji bolje rješenje za vaš prostor?
Prije nego što srušite zid za novi walk-in, arhitektica otkriva zašto ta odluka može upropastiti cijelu spavaću sobu, i koje su bolje alternative…
Nakon serije Seks i grad, walk-in ormar postao je simbol doma iz snova, sinonim za red, prostor i količinu odjeće kakvu smo vidjeli na ekranu. No je li takva garderoba doista praktična za svaki stan ili kuću?
Arhitektica Sunčica Mastelić Ivić upozorava da walk-in ormar ne bi trebalo planirati pod svaku cijenu, jer loše smješten može narušiti funkcionalnost cijele spavaće sobe. Ne postoji univerzalna brojka kvadrata koja jamči da će walk-in funkcionirati, ali postoji jasno pravilo kojeg se vrijedi držati: ako njegova ugradnja znači da soba postane pretijesna za normalno kretanje oko kreveta, prostor jednostavno nije dovoljan, koliko god ideja bila primamljiva.
Walk-in ormar nije komad namještaja, nego zaseban prostor
Prva stvar koju treba razumjeti prije planiranja walk-ina jest da ne govorimo o još jednom komadu namještaja, nego o zasebnom prostoru s vlastitim zahtjevima.
“Ja bih rekla da je walk-in prostor”, ističe Mastelić Ivić. Za razliku od ugradbenog ormara, koji se uklapa u postojeću sobu i prilagođava njezinim dimenzijama, walk-in zahtijeva dovoljno kvadrata da sam po sebi funkcionira, s dovoljno mjesta za kretanje između redova s odjećom, otvaranje ladica pod pravim kutom i miran pregled cijelog sadržaja, ne samo puko skladištenje. Upravo je ta razlika u razmišljanju, ormar kao dodatak sobi naspram ormara kao vlastite male prostorije, ono što odvaja uspješan walk-in projekt od onog koji na kraju nikome ne odgovara.
Najveća pogreška je ugurati walk-in u premalu spavaću sobu
Ovo je, prema riječima arhitektice, najčešća greška kod planiranja, i ona koja se najteže naknadno ispravlja jer zahtijeva ponovno rušenje zidova ili pregradnji.
“Često puta radimo grešku, pa onda u spavaću sobu standardne veličine želimo na silu ugurati prostor za walk-in, a onda nam se dešava da ostatak spavaće sobe bude izuzetno mali. Nemojte ugrađivati walk-in ako će to ruinirati, oštetiti vašu spavaću sobu. Za walk-in treba dati spavaćoj sobi da diše”
Problem u praksi obično izgleda ovako: investitor vidi fotografiju impresivnog walk-in prostora na Pinterestu ili u magazinu, zaljubi se u ideju i inzistira na njoj bez obzira na stvarnu kvadraturu spavaće sobe. Rezultat je soba u kojoj se s obje strane kreveta jedva prolazi, u kojoj prozor ostaje napola zaklonjen novim zidom, ili u kojoj vrata ormara fizički udaraju u krevet kad se otvore do kraja. Dobitak jedne funkcije, prostora za odjeću, tako dolazi po cijenu gubitka druge, mnogo temeljnije funkcije, mirnog i udobnog prostora za spavanje.
Zato je prvi i najvažniji korak kod planiranja realno izmjeriti raspoloživ prostor prije nego što se uopće krene s idejama o dizajnu ormara.
Gdje je idealno smjestiti walk-in ormar?
Pozicija walk-ina jednako je važna kao i njegova veličina, jer loše postavljen prostor za odjeću narušava svakodnevnu rutinu čak i kad su kvadrati sami po sebi dovoljni.
Između kupaonice i spavaće sobe. Najbolja pozicija za walk-in, prema arhitektici, prati logičan slijed jutarnje i večernje rutine.
“Idealno bi bilo da se iz walk-ina ulazi u kupaonicu, a onda iz walk-ina u spavaću sobu”
Zamislite jutarnju rutinu: ustanete, prođete kroz walk-in do kupaonice, istuširate se, vratite se u walk-in po odjeću za taj dan i tek onda izađete u ostatak stana.
Nema nepotrebnog vraćanja kroz spavaću sobu s ručnikom oko struka, nema traženja odjeće po ladicama dok partner još spava.
Ulaz kroz bočni zid spavaće sobe. Kad prostor ne dopušta zasebnu vezu s kupaonicom, walk-in se i dalje može ostvariti na jednostavniji način.
Ova varijanta zahtijeva manje zahvata u tlocrt, jer se najčešće koristi postojeća, manja prostorija do spavaće sobe, poput bivše ostave ili manje sobe, umjesto novogradnje zida. Manje je elegantna od potpuno integriranog rješenja koje povezuje kupaonicu i garderobu, ali i dalje nudi zaseban, odvojen prostor koji rješava osnovnu potrebu, pohranu i pregled odjeće izvan spavaće sobe.
Organiziran dom počinje od pravog ormara: Evo kako ga odabrati
Otvoreni ormari mogu biti jednako praktični
Kad prostor ne dopušta zatvoren walk-in, rješenje ne mora biti kompromis niti umanjena verzija sna o garderobi. Mastelić Ivić predlaže drugačiji pristup, inspiriran hotelima visoke kategorije, koji rutinski rješavaju isti problem s ograničenim kvadratima.
“Taj ormar je otvoren, lijepo dizajniran, ima niz profila na kojima visi odjeća, neki dio je zatvoren, neki otvoren. Kao da ste walk-in pozvali u spavaću sobu i izložili ga”
Ovakav sustav u praksi izgleda kao samostojeća konstrukcija ili ugradbeni element s otvorenim vješalicama za odjeću koju često nosite i zatvorenim policama ili ladicama za sitniji, manje reprezentativan sadržaj. Rezultat je vizualno lakši, prozračniji prostor od klasičnog masivnog ormara s punim vratima, a funkcionalno nudi isti pregled sadržaja kakav bi imali u zatvorenom walk-inu.
Današnji walk-in ormari nude puno više mogućnosti
Dizajn walk-in ormara danas je znatno napredovao u odnosu na klasičnu policu i šipku za vješalice koju možda pamtimo iz starijih domova.
“Elementi walk-ina su danas toliko izdizajnirani, toliko lijepi, toliko imaju LED traka, stakla koja mogu biti prozirna, grigio, potpuno tamna, furnirani su. Nema kraja dizajnu, i budžet stvarno može skočiti do neba”
LED rasvjeta ugrađena u police i ladice olakšava pronalaženje sitnih predmeta poput nakita, staklene fronte, od potpuno prozirnih do zatamnjenih grigio verzija, mijenjaju koliko se sadržaja vidi izvana, a furnirane površine unose toplinu drveta u prostor koji bi inače lako djelovao hladno i strogo funkcionalno.
Osim potpuno zatvorenih rješenja, moguće je razmišljati i o poluotvorenom sustavu, gdje se dio ormara krije iza vrata, primjerice odjeća izvan sezone ili rjeđe korišteni komadi, a dio ostaje izložen kao dizajnerski element sobe, obično onaj koji svakodnevno koristite. Ova fleksibilnost znači da walk-in danas može biti prilagođen gotovo svakom budžetu, od jednostavnog, neutralnog sustava do potpuno personaliziranog, luksuznog rješenja.
Hoće li vas walk-in ormar učiniti urednijima?
Česta zabluda jest da veći ormar automatski znači i uredniji dom, no arhitektica je jasna da to nije pitanje komada namještaja.
“To nije pitanje komada namještaja koje imamo, nego pitanje komada odjeće kojim raspolažemo, a koja nas zagušuje. Istina je, kod nas koliko god veliki ormar napravite, uvijek ćete ga do zadnje sitnice nagurati svime i svačim. Industrija odjeće je takva da vas na to tjera”
Veći prostor za pohranu, drugim riječima, ne rješava problem viška odjeće, samo ga privremeno sakriva iza novih, ljepših vrata, dok se problem ne vrati za koju godinu u istom, ako ne i većem obliku.
Organizacija ormara važnija je od njegove veličine
Umjesto da se fokusiramo isključivo na kvadraturu, Mastelić Ivić savjetuje da se prostor prilagodi stvarnim navikama korisnika, ne obrnuto.
“Postoji zanimanje organizatora ormara, seminari, priručnici, koji vam mogu pomoći da reducirate količinu predmeta koje treba negdje spremiti. Treba razmišljati o tome kakve su naše navike, vješamo li odjeću, slažemo li je, i tome prilagoditi prostor. Često puta u projektiranju treba usko surađivati s onim tko će koristiti taj ormar, bilo da se nalazi u spavaćoj sobi ili u walk-in prostoru, bilo da je otvoren ili zatvoren. To je izuzetno važno”
Netko tko pretežno vješa odjeću treba puno više šipki i manje polica, dok osoba koja pretežno slaže majice i pulovere treba obrnuto, više plitkih ladica i polica, a manje visećeg prostora. Ova naizgled sitna razlika, ako se zanemari u fazi projektiranja, dovodi do situacije u kojoj ormar tehnički ima dovoljno prostora, ali taj prostor jednostavno nije raspoređen na način koji odgovara stvarnom sadržaju koji u njega treba stati.
Otvoreni ormari mogu pomoći da kupujemo manje
Zanimljiv, manje očit učinak otvorenih ormara leži u psihologiji, ne u organizaciji. Kad je odjeća stalno vidljiva, umjesto skrivena iza vrata, lakše primijetimo koliko je toga zapravo imamo, a time i lakše prepoznamo što više ne nosimo. Zatvoren ormar funkcionira kao svojevrsna crna kutija: jednom kad se vrata zatvore, lako zaboravimo koliko je toga unutra i koliko rijetko određene komade zapravo koristimo. Otvoreni sustav taj proces čini vidljivim svaki dan, pa odluka o tome što zadržati, a što donirati ili baciti, postaje puno prirodnija, umjesto da čeka veliko, jednokratno raščišćavanje jednom godišnje.
Kada walk-in ormar ima smisla, a kada je bolje odabrati kvalitetan ugradbeni ormar?
| Walk-in ormar | Ugradbeni ormar | |
|---|---|---|
| Prostor | Potrebno više kvadrata | Pogodan i za manje stanove |
| Organizacija | Veća mogućnost pregleda i organizacije | Maksimalno iskorištava zid i nišu |
| Dojam | Luksuzniji, hotelski dojam | Praktičniji, povoljniji dojam |
| Za koga | Idealan za veće spavaće sobe i kuće | Bolji izbor za većinu stanova |
Ugradbeni ormar, posebno onaj koji koristi cijelu nišu u zidu od poda do stropa, u mnogim slučajevima daje gotovo jednaku količinu prostora za pohranu kao skromniji walk-in, samo bez potrebe za zasebnom prostorijom.
Walk-in ormar mnogima je ostvarenje sna, ali nije univerzalno rješenje za svaki dom. Ako bi njegova ugradnja značila da spavaća soba postane premala ili nefunkcionalna, bolje je razmisliti o kvalitetno projektiranom otvorenom ili ugradbenom ormaru, koji može ponuditi jednako dobru organizaciju bez žrtvovanja prostora za odmor. Dobro planirana garderoba, prilagođena stvarnim navikama korisnika umjesto zamišljenoj slici iz filma ili serije, uvijek će biti praktičnija od one koja impresivno izgleda samo na fotografijama.
Dizajn prostora, namještaja i dekoracija
Velika rješenja za male stanove: kako pametnim odabirom namještaja dobiti više prostora
Manjak kvadrata ne mora značiti i manjak udobnosti. Uz dobro planiranje, višenamjenski namještaj i nekoliko praktičnih trikova, čak i najmanji stan može postati funkcionalan, prostran i ugodan za život. U Lesnini smo s arhitekticom Darijom Turinom istražili kako maksimalno iskoristiti svaki centimetar prostora, a pritom ne žrtvovati estetiku.
Uređenje malog stana često se čini kao slaganje komplicirane slagalice. Kako u ograničen prostor smjestiti sve što nam je potrebno, a da pritom ne stvorimo osjećaj skučenosti? Može li dnevni boravak istodobno biti mjesto za odmor, rad i druženje? I moramo li se zbog manjka kvadrata odreći velikog blagovaonskog stola, udobne garniture ili omiljenih dekoracija?
Odgovor se krije u dobrom planiranju i namještaju koji se prilagođava našim potrebama. Danas postoje brojna rješenja koja omogućuju da jedan komad namještaja preuzme nekoliko različitih funkcija. No prije odabira namještaja važno je razmisliti o načinu na koji svakodnevno koristimo svoj dom.
Dobro uređenje počinje životnim navikama
Bez obzira na veličinu stana, kvalitetno uređenje uvijek počinje analizom prostora i životnih navika njegovih korisnika.
„U svakom stambenom prostoru, pa tako i u onom malom, najvažnija je funkcionalnost. Kao što je još davno Le Corbusier nazvao kuću mašinom za stanovanje, kasnije je Rem Koolhaas dizajnirao liniju namještaja koju zove Alati za život. Tako da je primarno da se dobro isprojektira, isplanira sve, da se prouče svi procesi života koji će se tu odvijati, tako da se prostor maksimalno prilagodi životu i svojim potrebama, a tek onda nekim trendovima”, objašnjava arhitektica Darija Turina.
U malim stanovima posebno je važno odrediti prioritete. Nekome je potreban velik radni stol, drugome udobna garnitura, a trećemu dovoljno mjesta za druženje s prijateljima. Zato univerzalno rješenje ne postoji. Ono što savršeno funkcionira u jednom stanu, u drugome može predstavljati prepreku.
Prije kupnje namještaja potrebno je precizno izmjeriti prostor, uzeti u obzir položaj vrata i prozora te predvidjeti dovoljno mjesta za svakodnevno kretanje.
Višenamjenski namještaj za više mogućnosti
Jedan od najboljih saveznika malih stanova jest multifunkcionalni namještaj. Riječ je o komadima koji se jednostavno prilagođavaju različitim aktivnostima i omogućuju učinkovitije korištenje raspoložive površine.
„Multifunkcionalan namještaj zapravo je temelj kod manjih stanova jer nam omogućava da iste kvadrate koristimo na više različitih načina, ovisno o dobu dana ili scenariju koji se tu odvija”, ističe Turina.
Primjerice, dnevni boravak tijekom dana može biti prostor za druženje, a navečer se pretvoriti u dodatnu spavaću sobu.
Garniture na razvlačenje posebno su korisne u stanovima bez zasebne gostinjske sobe. Ako imaju i spremište ispod sjedišta, omogućuju odlaganje posteljine, deka i drugih predmeta koji bi inače zauzimali dragocjen prostor u ormarima. Modularne garniture pružaju dodatnu fleksibilnost jer se pojedini elementi mogu raspoređivati ovisno o potrebama.
Sličan princip vrijedi i za sklopive radne stolove te taburee koji istodobno služe kao dodatno sjedeće mjesto i prostor za odlaganje.
Stolovi koji se prilagođavaju broju gostiju
U malim stanovima često nema dovoljno prostora za zasebnu blagovaonicu. No to ne znači da se moramo odreći okupljanja oko stola.
Jedno od najpraktičnijih rješenja jesu stolovi na razvlačenje, koji tijekom svakodnevnog korištenja zauzimaju malo mjesta, a prema potrebi mogu se povećati.
U posebno skučenim prostorima blagovaonska površina može biti nastavak kuhinjske radne ploče, dio poluotoka ili izvlačni element skriven u kuhinjskom namještaju.
Važno je, međutim, razmišljati i o prostoru koji je potreban kada se stol koristi.
Arhitektica savjetuje da se oko blagovaonskog stola, kad god je to moguće, ostavi približno 75 do 90 centimetara za sjedenje i prolazak. U iznimnim situacijama, poput povremenih većih druženja, moguće je prihvatiti i nešto manje prostora.
Takvo planiranje omogućuje da stan ostane funkcionalan tijekom svakodnevice, a da se prema potrebi prilagodi većem broju ljudi.
Klub-stolići s dodatnim funkcijama
Klub-stolići više nisu samo površine za odlaganje daljinskog upravljača i šalice kave. Sve su popularniji modeli s podiznim mehanizmima, dodatnim spremištima ili površinama koje se mogu proširiti. Takav stolić može poslužiti za rad na prijenosnom računalu, povremeni obrok ili društvene igre, a nakon korištenja ponovno zauzeti minimalno prostora.
Praktično rješenje jesu i setovi stolića koji se mogu postaviti jedan ispod drugoga. Kada nisu potrebni, gotovo da zauzimaju prostor samo jednog komada. Pri odabiru oblika arhitektica preporučuje razmotriti zaobljene modele. Organski oblici i zaobljeni rubovi mogu olakšati kretanje kroz prostor, osobito kada između garniture i ostalog namještaja nema mnogo mjesta.
Uz to, zanimljiv stolić u boji ili neobičnom materijalu može postati detalj koji prostoru daje karakter.
Mali stan ne traži nužno male komade namještaja
Česta je zabluda da mali stan nužno treba opremiti isključivo malim namještajem. U stvarnosti velik broj sitnih komada može stvoriti dojam neurednosti i vizualno opteretiti prostor. S druge strane, prevelika garnitura ili ormar na pogrešnome mjestu mogu otežati kretanje.
„Više manjih komada može stvoriti nekakav vizualni šum i kaos u prostoru, dok opet veći komadi koji su nefunkcionalni i krivo postavljeni blokiraju prostor, tako da se kvalitetno rješenje može postići s oba pristupa”, objašnjava Turina.
Zato je važnije pravilno odabrati dimenzije i raspored namještaja nego slijepo pratiti pravilo da u mali prostor smiju samo mali komadi. Jedna dobro odabrana garnitura može biti bolji izbor od kombinacije nekoliko fotelja i stolica. Jednako tako, prostran ugradbeni ormar može djelovati urednije od više zasebnih komoda i polica.
Iskoristite visinu i skrivena mjesta za pohranu
Kada nedostaje kvadrata, vrijedi početi razmišljati i vertikalno. Ormari koji se protežu do stropa omogućuju znatno više prostora za odlaganje, a pritom mogu djelovati kao sastavni dio arhitekture. Posebno su praktična rješenja s kliznim vratima, koja ne zahtijevaju dodatni prostor za otvaranje. Ugradbeni namještaj može se vizualno stopiti sa zidovima, ali može postati i zanimljiv dekorativni element.
Zrcala na vratima ormara mogu reflektirati dnevnu svjetlost i pridonijeti osjećaju prostranosti, a dodatne mogućnosti pohrane kriju se i ispod kreveta, unutar taburea, u prostoru iznad vrata ili na zidovima koji inače ostaju neiskorišteni.
Pritom je važno pronaći ravnotežu između otvorenih i zatvorenih površina kako prostor ne bi djelovao prenatrpano.
I tamne boje imaju mjesto u malom stanu
Još jedno uvriježeno pravilo kaže da se mali prostori moraju uređivati u bijeloj i drugim svijetlim bojama. Iako svijetle površine reflektiraju više svjetlosti, to ne znači da su tamne ili intenzivne boje zabranjene.
„To nije nužno. To je neki mit. Boja se koristi kao arhitektonski element u projektiranju. Naravno da svijetle boje reflektiraju više svjetla, ali pravilno pozicionirana tamna ili primarna intenzivna boja može stvoriti privid veće dubine prostora”, ističe Turina.
Jedan zid u tamnijoj nijansi može vizualno produbiti prostor, dok namještaj intenzivnih boja može unijeti živost i osobnost. Važnu ulogu imaju i teksture. Drvo, tkanine, tapecirane površine i različiti završni materijali mogu stvoriti osjećaj topline, čak i kada je stan vrlo malen.
Pri odabiru boja treba voditi računa o količini prirodnog svjetla i orijentaciji prostorije jer ista nijansa može izgledati potpuno drukčije u prostoru okrenutom prema sjeveru nego u onome koji je tijekom dana izložen izravnom suncu.
Svaka stvar treba imati svoje mjesto i svrhu
U želji da mali stan izgleda prostranije, ponekad se odričemo namještaja koji nam je zapravo potreban. No minimalizam nije jedini put do funkcionalnog interijera. Važnije je omogućiti nesmetano kretanje, sačuvati pogled kroz prostor i odabrati komade koji odgovaraju stvarnim životnim navikama.
Dnevni boravak može imati i radni kutak, a da ne izgubi svoju osnovnu funkciju. Niske police, pomični elementi ili vizualno odvajanje bojama mogu pomoći u organizaciji različitih zona bez podizanja dodatnih zidova.
Upravo je prilagodljivost jedna od najvećih prednosti suvremenog namještaja. Rješenja poput garnitura sa spremištem, stolova na razvlačenje, modularnih elemenata i višenamjenskih klub-stolića, kakve smo istražili u Lesnini, pokazuju da funkcionalnost i estetika mogu ići ruku pod ruku.
Jer dobro uređen mali stan nije onaj u kojem se nalazi najmanje stvari, nego onaj u kojem svaka stvar ima svoje mjesto i svrhu.
Za velike ideje doista nisu potrebni veliki kvadrati – samo dobro osmišljen prostor.
Kreirajmo dom zajedno
Dječja soba koja raste s djetetom i igraonica u kojoj mašta nema granica
Kako urediti dječju sobu koja će biti funkcionalna i za nekoliko godina, a istovremeno djetetu omogućiti prostor za bezbrižnu igru? Rješenje se krije u promišljenom odabiru namještaja, dobroj organizaciji i jasnom rasporedu prostora za odmor, učenje i zabavu.
Tobogan, bazen s lopticama, kutci za igru i mnoštvo igračaka – prizor je to koji bi oduševio gotovo svako dijete. U ovoj posebno uređenoj igraonici svaki je detalj osmišljen kako bi poticao kreativnost, istraživanje i zabavu. Posebna je atrakcija povišena platforma sa stepenicama i toboganom koji završava u suhom bazenu s lopticama.
Iza razigranog interijera krije se i promišljena organizacija. Police za knjige, ormarići i kutije omogućuju pohranu igračaka i dječjih radova, dok je dječji stol namijenjen crtanju i pisanju.
„Igraonica je zapravo spoj igračaka, dinamike, učenja i opuštanja. Sve ono što jednom djetetu treba može se pronaći u tom prostoru. Tu su i mjesta za pohranu knjiga, dječjih radova i igračaka, tako da prostor može biti i uredan i neuredan”, objašnjava Petra Bizjak, direktorica prodajnog centra Lesnina.
Dječja soba koja prati odrastanje
Dok je igraonica osmišljena kao prostor za razigranost i istraživanje, spavaća soba iste djevojčice uređena je prema drukčijem konceptu. Ovdje prevladavaju mir, jednostavnost i namještaj koji može ostati funkcionalan i tijekom odrastanja. Glavnu ulogu dobio je krevet, dok je ostatak prostora namjerno ostavljen jednostavnim i nenatrpanim, kako bi soba bila ugodno mjesto za spavanje i odmor.
Uređenje dječje sobe često je zahtjevnije nego što se na prvi pogled čini. Djeca imaju vlastite želje, omiljene boje i ideje, no njihovi se ukusi brzo mijenjaju. Zato je važno pronaći ravnotežu između trenutačnih želja i dugoročnih potreba.
„Dječja soba uvijek je izazov. Djeca imaju svoju maštu, ideje i boje koje preferiraju, a sve to treba uklopiti u funkcionalan prostor koji će trajati nekoliko godina. Danas im je najdraža ružičasta, a za nekoliko dana možda ljubičasta”, ističe.
Umjesto klasičnog dječjeg kreveta odabran je veći tapecirani box krevet s visokim uzglavljem, u boji koju je odabrala sama djevojčica. Takav odabir može jednako dobro funkcionirati u dječjoj i mladenačkoj sobi. Promjenom posteljine, dekorativnih jastuka i nekoliko detalja prostor može dobiti potpuno drukčiji karakter, bez potrebe za zamjenom glavnih komada namještaja.
„Trend je da se sve više odmičemo od klasičnih dječjih soba i biramo krevete koji lako mogu prijeći u mladenačku fazu. Ovdje je odabran veći krevet s dominantnim visokim uzglavljem u boji koju je djevojčica sama izabrala”, objašnjava.
Uz krevet, u sobi se nalazi ugradbeni ormar za pohranu odjeće i osobnih stvari. Radni stol može poslužiti i kao stol za šminkanje, dok je dio prostora namijenjen sjedenju, druženju i opuštanju. Takav raspored omogućuje prilagodbu sobe novim interesima i potrebama djeteta.
Namještaj za dulje korištenje, detalji koji se lako mijenjaju
Pri uređenju dječje sobe dobro je razmisliti koliko će odabrani namještaj odgovarati djetetu za nekoliko godina. Tematski kreveti i izrazito dječji motivi mogu biti privlačni u određenoj dobi, ali s promjenom interesa može se pojaviti i želja za njihovom zamjenom. Ako je cilj da uređenje traje dulje, praktično je birati kvalitetne osnovne komade namještaja jednostavnijeg dizajna, a dječji karakter prostoru dati detaljima koje je lako promijeniti.
Posteljina, tepisi, jastuci, slike i dekoracije mogu pratiti trenutačne interese djeteta, bez potrebe za ponovnim uređenjem cijele sobe. Jednako je važna dobra organizacija pohrane: kada igračke, knjige i školski pribor imaju svoje mjesto, lakše je održavati red i uključiti dijete u pospremanje.
Prostor za igru i odmor može stati i u jednu sobu
Posebnost ovog uređenja upravo je u jasnom odvajanju igre od odmora. Igraonica je dinamična, šarena i ispunjena sadržajima koji potiču aktivnost, dok je spavaća soba mirnije utočište. Zasebna igraonica, naravno, nije moguća u svakom domu, no isti se princip može primijeniti i unutar jedne dječje sobe, oblikovanjem zona za spavanje, učenje i igru.
Dobro osmišljen raspored, višenamjenski namještaj i dovoljno prostora za pohranu mogu i u manjoj sobi omogućiti ugodan i funkcionalan dječji prostor. Najuspješnije je uređenje ono koje se može mijenjati zajedno s djetetom, pružajući mu danas prostor za igru, a sutra za nove interese i potrebe.
